pon - 12.12.2005

us(ah)nula

i vreme tako stoji,
zakucano na prozoru;
gledam kako neusiljeno
kroz prste-
sipi mi sada;
ustajala kao voda,
bacam se niz reku;
kao pustinjak,
u izolaciji spilje,
s ponekom iskrom
nadolaze mi nove nade,
samo sto i nadati se riskantno je;
jer sve odjekuje,
i sve vidljivo je-
zapisujem nove zelje,
i misli lovim mrezom za leptire;
da ih u staklenik posadim
i strpljivo uzgojim.
nove...





nocima,
moje zelje i nade,
stapaju se sa tamom.
i jedino sto tada svetli
jeste obris jucerasnjeg,
i nadolazece sutra.


bojam se fluorescentnim bojama,
ne bih li potakla
zivotnost da prostruji mi
ocima i
usnama...


gladna sam

0 koment:

Add comment

vracaj se:

<$BlogBacklinkControl$> <$BlogBacklinkTitle$> <$BlogBacklinkDeleteIcon$>
<$BlogBacklinkSnippet$>
posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>

<$BlogItemBacklinkCreate$>

<< Home