Nekada davno,
mora da je bio-
ocean;
niti moj niti tvoj.
Nerazdeljen,
netaknut;
vetrom gonjen,
suncem osmejan.
Nekada davno,
mora da je bilo-
jedno.
Tek tako,
dahom ispunjeno,
pulsirajuci pokretljivo.
Nekada,
kada bila sam
mala,
kada bila sam
vetar
sto tvojom kosom se poigrava,
nekada sam osmehom znala
naterati lisce da susti;
i pev ptica sam u solju ti sasula,
da ne zaboravis
odakle si.
Ja sam
oceanu pripadala,
i val sam bila.

Nekada... |
2 koment:
Prekrasna pjesma...Izvrstan blog!!!
uh da! hipnotizira skupa sa slikom :)
vracaj se:
posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>
<$BlogItemBacklinkCreate$>
<< Home