čet - 19.01.2006

nekada davno


Nekada davno,
mora da je bio-
ocean;
niti moj niti tvoj.
Nerazdeljen,
netaknut;
vetrom gonjen,
suncem osmejan.

Nekada davno,
mora da je bilo-
jedno.
Tek tako,
dahom ispunjeno,
pulsirajuci pokretljivo.

Nekada,
kada bila sam
mala,
kada bila sam
vetar
sto tvojom kosom se poigrava,
nekada sam osmehom znala
naterati lisce da susti;
i pev ptica sam u solju ti sasula,
da ne zaboravis
odakle si.

Ja sam
oceanu pripadala,
i val sam bila.




Nekada...

2 koment:

davors said...

Prekrasna pjesma...Izvrstan blog!!!

19. siječanj 2006 21:42:00
(ea) said...

uh da! hipnotizira skupa sa slikom :)

20. siječanj 2006 1:07:00

Add comment

vracaj se:

<$BlogBacklinkControl$> <$BlogBacklinkTitle$> <$BlogBacklinkDeleteIcon$>
<$BlogBacklinkSnippet$>
posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>

<$BlogItemBacklinkCreate$>

<< Home