...
na licu
ispisano je
slovima nemim
sto zbore
sama od sebe-
udaljena od tebe,
igram se istima,
slazem recenice,
ispisujem zvukove
necujnim notama,
slazem simfonije,
izlevam se
po tretoaru,
ja dete sam ulice,
nesvakidasnje se klanjam,
u svakodnevici
tvoje sobe,
osluskujem necujne
korake
tvojih ceznja,
i gledam
kako ulaze mi kroz
prozore,
i prate me,
nemo kao senka,
igram se
pokretima,
i secem prazninu
nemilosrdno
poput krvnika,
zvuk reza
odbija se
po kutevima,
zarivam kandje u zrak,
opirem se
pritecajima,
sto ozvuce tisinu,
i tek
pokoja kaplja
razlivenog odsjaja
nemog pogleda,
sasjeca me,
podno tvojih stopala.
Tamo bih zaspala.
Sakrivena od tudjih pogleda.
ovako...
promatram izbliza,
i sustize me daleko,
u isti tren,
kroz prozor
dopire tvoja senka
sto
igra se sa svetloscu,
i lomim se,
poput stakla.
2 koment:
Svi se nekako želimo sakriti ovih dana...
Igramo se skrivača? Tko broji? (nisam) :-)
vracaj se:
posted by <$BlogBacklinkAuthor$> @ <$BlogBacklinkDateTime$>
<$BlogItemBacklinkCreate$>
<< Home